Gurmanska pljeskavica

 Gurmanska pljeskavica
Koliko god Vam se činilo jednostavnim napraviti dobru pljeskavicu, to baš i nije tako. Ipak mnogi kuhari to mistificiraju za što zaista nema potrebe. Ovaj recept je provjereno dobar i testiran na nekoliko tisuća porcija. Niti jedan ćevap ili pljeskavica se nikada nije vratila u kuhinju. U naravi receptura za dobru pljeskavicu je vrlo jednostavna. Sva tajna je u poziciji (plečka 50 % , vratina 40 %, flam 10 %), vrsti i omjeru te pravilnom sazrijevanju i starenju mesa. Postoji nekoliko vrsta pljeskavica s obzirom na regiju iz kojeg dolaze. Neki miješaju junetinu, janjetinu i loj. Neki junetinu, svinjetinu i loj. Mi pak pljeskavicu radimo samo od junetine. Vrlo je važno da se nakon prvog mljevenja na krupnoj šajbi meso posoli ( oko 2 % od ukupne težine mesa ) i odstoji barem 8 sati u frižideru ( neki ga još dodatno pokriju s ledom jer meso mora biti pothlađeno ), zatim ponovo melje na finoj šajbi te odstoji barem 12 sati na temperaturi od oko 4-5 C. Ukoliko je meso „suho“ dodaje se nešto loja radi kompaktnosti smjese. Prije samog pečenja dodajemo sitno mljevenu ljutu papriku i sitno narezani luk te sir i slaninu narezane na sitne kockice. Oblikujemo pljeskavice prije samog pečenja. Za ćevapčiće se ista osnovna smjesa, samo se osim soli dodaje i malo papra te soka od češnjaka. Isto tako se začinjavaju i oblikuju prije samog pečenja. Nikako ne dodavati mineralnu vodu ili sodu bikarbonu (od toga sirovo meso pozeleni te neutralizira mliječnu kiselinu u mesu što u konačnici pospješuje razvoj bakterija )

Baščarsijski ćevapi

1.5 kg junetine od vrata ( ili plecke)
0,5 kg ovčetine (jagnjetinje) od vrata ( ili plecke).
3-4 cena bijelog luka
sol
Priprema:
1. Meso izreži na kocke i posoli
2. Prokuhaj 3-4 zgnjecena cena bijelog luka u vrlo malo vode (otprilike 100 ml) i ostavi da se ohladi i preli preko mesa.
3. Meso pusti da odstoji preko noći u frizideru
4. Sutra samelji meso dva puta na srednju veličinu sa mašinom za meso. Dobro izmjesaj rukama ili masinom za tijesto ako je imas.
5. Ovu smjesu pokri i ostavi van frizidera na sobnoj temperaturi jedno 4-5 sati a onda skloni u frizider. Ovu smjesu mozes drzati u frizideru, upotrebljivo je do 2 dana. 
6. Ćevape oblikuj , pritisni kroz limenu spricu za tufahije/cevape da budu kompaktni. Zamoli nekoga da ti to posalje iz Sarajeva, to kosta nekoliko KM. 
7. Peci na rostilju na jakoj vatri (po mogucnosti na drvenom uglju – charcoal).Stalno premazuj resetku rostilja sa ovcijim (govedjim) lojem dok rostiljas. Nemoj da prepeces jer ce biti tvrdi i suhi. Sredina cevapa mora biti malo roza boje kad je pecen.
8. Rasijeci samune na pola pa ih napari na rostilju preko cevapa. 
9. Serviraj cevape sa crnim lukom isjeckanim na kockice i soljom hladnog jogurta
NB. Ako si bas u zurbi propasiraj luk rucnim mixerom i preskoci tacku 3 ali Mrkva preporucuje da slijedis sve od tacke 1 do tacke 10 ako hoces rezultat.
Toliko sam procitao gluposti na Internetu kako se prave sarajevski cevapi , pa me to ponukalo da odam ovaj stari dobro cuvani recept. Nadam se da zbog ovoga nece letiti glave u Rajvosa.
Glavni fol je to da meso odstoji tako da mlijecna kiselina koja je sastavni dio mesa zajedno sa lukovom vodom dovede do fermentacije ( varenja ili razgradnje) mesa, tako da se meso smeksa i dobije onu specificnu “Bascarsijsku” aromu i miris kad se jede i pece.
U Bascarsijske cevape se ne stavlja crni luk ili loj. Loj ovciji (ili govedji) se koristi samo da se premazuje resetka rostilja. Za pravi sarajevski ćevap prvenstveno treba odabrati kvalitetno meso u pravom omjeru i od istog dijela.Vrat i plecka su najbolji jer su tvrdi a i malo masniji.Uvijek je omjer 3 : 1 (govedina + ovcetina/jagnjetinja). Problem je sto nema puno mesa na ovcijem vratu tako da moras uzeti malo i plecke.
Da se bascarsijski cevapi prave od teletine ili jagnjetine propale bi sve sarajevske cevabdzije makar porcija bila 25 KM a ne samo 10 KM.
Ovaj recept za ćevape dobio sam od vlasnika ćevabdžijske radnje iz Sarajeva-Mrkva,1963. godine bio je Ejub Mrkva. "Dedo Mrkva", kako su ga još odmilja zvali.Bio je poznat i po svojim dobročinstvima pogotovo pomažući siromašne. Najpoznatiji "Dedin" projekat je osnivanje Narodne kuhinje "Stari Grad" 1992. godine, koja i danas djeluje i servira hiljade obroka dnevno onima kojima je to najpotrebnije.

Banjalučki ćevap

 
Banjalučki ćevap u lepinji mnogi smatraju najslavnijim brendom Banjaluke. Pojavio se prije više od 100 godina, proslavio se i odomaćio prvo na prostoru cijele bivše SFRJ, a potom i dalje širom svijeta. Svaki bolji Balkan grill, ili Balkan Barbecue, diljem svijeta vam nudi kebabs from Banja Luka ili nešto slično.

Ko nije probao banjalučki ćevap, u Banjaluci kao da i nije bio, stara je izreka koju će posjetiocima grada na Vrbasu uvijek uputiti ponosni građani.

Uobičajeno je prihvaćeno da se banjalučki čevap odnosi na ćevap koji je kao dio tradicije u Banjaluku donijela familija Đuzel. Oni su oko 1920. godine stigli iz okoline Glamoča i sa sobom donijeli tradiciju pravljenja ćevapa. Mada postoje i drukčije tvrdnje; recimo čuveni ćevabžija Parero, nikad se nije složio s tim i tvrdio je da se u Banjaluci odvajkada pravio  ćevap i da je Mujin ćevap samo jedna od varijanti banjalučkog ćevapa.

Banjalučki ćevap je jedinstven po svom ukusu, izgledu i načinu serviranja.

Banjalučki ćevapi su prečnika oko 2 cm, dužine oko 5 cm i prave se kao pločice od po četiri ćevapa u nizu.

To što nisu pojedinačni, već sastavljeni u pločicu, višestruko rolovani; multiple rolls,  osnovna je, vizuelna, razlika od drugih ćevapa koji se služe i peku pojedinačno.

Da bi se uživalo u banjalučkom ćevapu poželjno je da se ode u ćevapdžinicu. I da se dođe u Banjaluku. Tu ćete dobiti profesionalnu uslugu.

Kako prepoznati dobru ćevabdžinicu?

Pa po tome što je u njoj gužva. Oni istančanijeg čula mirisa reći će po mirisu.

Miris treba da bude takav da vas omađija i privuče da sjednete i kad niste gladni. U mirisu treba da se osjeti svježina mesa i drveta. Jer roštilj obavezno treba i mora da bude na ugalj. I to drveni, poznat kao ćumur domaći.To znači da je pola ukusa u atmosferi i tradiciji, a druga polovica u apetitu.

Ono što preostane je u tačnoj recepturi.Banjalučki ćevap pravi se od više vrsta najkvalitetnijeg mesa pomiješanog sa začinima čiji tačan omjer je poznat veoma malom broju majstora i prenosi se s roditelja na djecu. Oblikuje se ručno, ili pomoću mašine za mljevenje mesa sa specijalnim nastavkom.

 Ako želite da sami spremite ćevap sem recepta, neophodno je da imate roštilj s drvenim ugljem.

Posebna tema je veličina ćevapa prije i poslije pečenja. Postoje tri teoretska pristupa.

Po prvom ćevap treba da se smanji, po drugom ne smije da izgubi veličinu, a po trećem treba da naraste. Teoretičari banjalučkog ćevapa će već po tome koji pristup imate znati i koju školu banjalučkog ćevapa zastupate.Mada ovdje nema objektivnih, većina prihvata teoriju po kojoj banjalučki ćevap nakon pečenja ne smije da primjetno izgubi na veličini. Dopušteno je neznatno smanjenje. To znači da se ne koriste aditivi, već kvalitetno meso i kao dodatak, samo prirodni začini

Ako se spremate na izlet i poželite roštilj sa ćevapima, opet preporuka – kupite ih u jednoj od mesnica. Razlog je što meso treba da odleži: da ćevap sazrije, tj. da bi se smjesa povezala, a malo je vjerovatno da Vi imate i vremena i potrebnu opremu da to izvedete baš kako treba. Teško da Vam treba onolika masa, a to bi bilo 10 kg, koja je idealna da se meso poveže i sazrije.

A za one koji ipak požele da sami naprave ovu kulinarsku minijaturu ponudićemo najčuveniji poznati recept. Prema knjizi Banjalučki ćevap Mustafe Hamzića Bilog za mješavinu se koristi mješavina mesa mlada bravetina i ovčetina u omjeru 70% govedine, 30% bravetine. Od govedine je najbolje koristiti vrat, plećku i potplećku. Stari majstori nisu upotrebljavali ostale dijelove govedine. Bravetina se koristila od svih dijelova, s tim da ovca nije smjela biti starija od 2 godine. Meso se, skinuto s kostiju, sjeckalo ručno – kimom (satarom) i to posebno govedina, posebno bravetina. Stara receptura je: jedan sat sjeckanja (usitnjavanja) na 10 kilograma mesa i dodavan je tucani bijeli luk (za 10 kilograma mesa – jedna glavica luka).

Ovako pripremljeno i začinjeno meso miješalo se oko pola sata, odnosno sve dotle dok se ne dobije kompaktna masa...    Mijesi se zatvorenom šakom i to u trajanju od 5 minuta, ali nije zgoreg da se ova radnja obavlja i duže. Meso se, zatim, odlaže u frižider ili na neko drugo hladno mjesto. Najpogodnija temperatura za odležavanje mesa je 3 °C. Važna napomena: nikada se ne smije dozvoliti da masa zamrzne. Tako pripremljeno meso treba da odleži u frižideru 12, a može i 24 sata...   Masa je, kako mi ćevabdžije kažemo, trebalo da odleži 2-3 sata, a posuda se pokrivala lanenom krpom namočenom u hladnoj vodi...

Poslije toga se pristupalo oblikovanju ćevapa, naravno ručno, pomoću posebnog lijevka koji je bio tako podešen da se palcem dobiju ćevapi željene veličine i oblika. Sličan lijevak se i danas koristi, jer ga je lako napraviti.....

Ćevap se jede rukama. Mada će Vam u većini roštiljnica ponuditi i servirati pribor za jelo, nećete biti nekulturni ukoliko koristite samo čačkalicu.Uostalnom, moderna teorija hrane i kuhinje pomalo se približila standardnim balkanskim običajima. I rafinirani majstori kuhinje čulu ukusa dodaju i čulo dodira: osim usta, jezika i nepca, u hrani se uživa i dodirom. Da biste uživali u hrani, trebate da se usresredite samo na nju. Kada ćevap uzimate prstima, imate i bolju kontrolu nad tim koliko uzimate i koliko je vrelo to što uzimate.

.

Cetin

 
Tvrđava Cetin nalazi se 5 km južno od Cetingrada, iznad naselja Podcetin. Tko je sagradio ovu tvrđavu, kada je sagrađena i po kojim kriterijima je odabrana ova lokacija, nije poznato. Rimski natpisi na kamenim pločama (koje su vjerojatno završile u bečkom muzeju) su dokaz da su Cetinom nekad davno vladali Rimljani, odnosno da je Cetin tada postojao. U neposrednoj blizini tvrđave nalaze se dosta viša brda, što je dokaz da graditelji nisu znali za artiljerijska oružja. Pokraj tvrđave u prošlosti je vjerojatno vodio važan prometni put koji je povezivao sjeverne djelove Hrvatske s Primorjem. Župa Svih svetih prvi put se spominje 1334. godine. Kralj Žigmund Luksemburški godine 1387. u znak zahvalnosti darovao je Cetin i još neke posjede knezu Ivanu Krčkom.
Srednji vijek bio je razdoblje najvećeg procvata Cetina. Pokraj velebne tvrđave, najveće na širem području tadašnje središnje Hrvatske, nalazili su se franjevački samostan i nekoliko crkava. U to vrijeme Cetin je bio u posjedu Frankopana. U 15. stoljeću nastao je njihov ogranak poznat pod nazivom Frankopani Cetinski. Ivan Frankopan Cetinski  poginuo je u Bitki na Krbavskom polju , a njegov brat Grgur i sin Franjo Frankopan postali su katolički  nadbiskupi. S njima je ogranak izumro, a Cetin je prešao u ruke Frankopana Slunjskih.
U hrvatskoj povijesti Cetin je odigrao važnu ulogu. Poslije poraza u Mohačkoj bitki između ugarsko-hrvatskih i turskih snaga 1526. godine, dolazi do rasula u tadašnjem Ugarskom-Hrvatskom kraljestvu. Krajem godine na saboru u Cetinu  sastao se jedan dio hrvatskoga plemstva i 1.sječnja 1527. god. izabrao Ferninanda Habsburškog  za hrvatskog kralja. Tom je prilikom grb sa kvadratima prvi put korišten na hrvatskom državnom dokumentu. Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i slobode Kraljevine Hrvatske i njezinih stanovnika, te ih materijalno i vojno pomagati u boju za obranu od Turaka. Od tada je sudbina Hrvata skoro 400 godina usko povezana sAustrijom , a cetinska tvrđava se našla na braniku hrvatske domovine.
U stoljetnim bitkama s Turcima tvrđava je teško oštećena i postala je gotovo neupotrebljiva. U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu pohranjene su dvije kamene ploče koje svjedoče o popravku tvrđave u 18. stoljeću dok je bila pod turskom vlašću. 1790. god. austrijske čete pod zapovjedništvom generala Walischa konačno su vratile Cetin u sastav Habsburške monarhije (Vojna krajina). Za zasluge u bitki, koja je trajala mjesec dana, više časnika je odlikovano. Svištovačkim mirom potvrđen je status Cetina, kao i Drežnika koji je oslobođen u isto vrijeme. 1809. godine, na poticaj Francuza, Turci su ponovo zauzeli Cetin, ali su ga već 1810. morali napustiti pod prijetnjom maršala Marmonta, upravitelja Ilirskih provincija. U povijesnim zapisima iz tog vremena umjesto imena Cetin upotrebaljava se naziv Czettin.
Krajem 19. stoljeća, poslije austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, sva administrativna i upravna vlast iz Cetina je preseljena u novo naselje Vališselo (današnji Cetingrad), a cetinska tvrđava ostala je napuštena i zaboravljena. Ostaci zidina i gomila kamenja su danas jedini i nijemi svjedoci o burnoj prošlosti impozantne cetinske tvrđave.

Cetingrad

Cetingrad je mjesto u središnjem djelu Hrvatske. Nastao je nedaleko od ruševina srednjevjekovne tvrđave Cetin Općina Cetingrad nalazi se na području županije Karlovac. Graniči s općinama Slunj,Rakovica,Tpousko,Vojnići općinom Velika Kladuša u Bosni i Hercegovini...
Cetingrad duguje svoje ime i povijest obližnjim ruševinama starog grada Cetina. Vrijeme nastanka Cetina nije poznato no postoje naznake, da je postojao već u vrijeme Rimskog carstva
Srednji vijek bio je razdoblje najvećeg procvata Cetina. Pokraj tvrđave nalazio se franjevački samostan i nekoliko crkava. U to vrijeme Cetin je bio vlast Frankopani odigrao je važnu ulogu u hrvatskoj povjesti Poslije poraza u Mohačkoj bitki 1526 god. u Cetinu se sastalo hrvatsko plemstvo na Cetinskom saboru. 1.sječnja 1527.  izabrali su habsurškog  nadvojvodu Ferninanda Habsburškog za svojega kralja. Povelja, koju su tom prilikom potpisali hrvatski velikaši i predstavnici Ferdinanda Habsburškog jedan je od najvažnijih dokumenata hrvatske državotvornosti i pohranjena je u Austrijskom  Državnom Arhivu u Beču
Tijekom sljedečih stoljeća Cetin je postao dio Vojne Krajine, granice između Habsburške monarhije i Osmanskog Crstva U to vrijeme zauzeli su ga Turci u više navrata. Više puta bio je razrušen i popravljan. 1790 god. austrijske čete pod zapovijedništvom generala Walischa  konačno su ga vratile u sastav Habsburške monarhije. S prestankom turske opasnosti tvrđava je napuštena i upotrebljena kao kamenolom. Civilne vlasti su preseljene u Cetingrad, koji je nastao sjeverno od Cetina.
Tijekom 19. i 20. stoljeća područje Cetingrada je rijetko naseljeno i bez pravih mogućnosti za ekonomski razvoj. Drugi svjetski ratponovo donosi smrt i razaranje u te krajeve. Za vrijeme Titove Jugoslavije to je područje zapostavljeno. Zbog siromaštva stanovništvo se iseljava, najprije u Ameriku,Kanadu,Australiju  a poslije u europske  države.
1991 god. JNA uz pomoć lokalnog srpskog stanovništva zauzela je grad i potpuno ga razorila. Razdoblje od 1992. do1995 god. većina stanovnika provela je u izbjeglištvu. 1995 g., u vrijeme okupacije, JNA je u blizini Cetingrada srušila UN-ov helikopter. U nesreći je poginuo Irfan Ljubijankić, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Cetingrad je oslobođen 7.kolovoza1995 u Operaciji Oluja
Poslije Domovinskog rata grad je uspješno obnovljen i većina stanovništva vratila se na svoje domove.

Porijeklo prezime Jurčević

Jurčević je hrvatsko prezime, patronimik od imena Jure. Smatra se da je prezime nastalo od hrvatske plemićke obitelji Kačić, jer po nekim mletačkim popisima, već u 16 stoljeću neki Kačići su se prezivali Jurčević primjer: grof Roš Kačić Jurčević. Hrvatsko plemićko društvo  je i službeno priznalo ovo prezime kao plemićko. Obiteljski grb je također sličan grbu od Kačića.Veliki hrvatski književnik Andrija Kčić Miošić u svojemu djelu spominje da je prvi direktni nasljednik bio Jure Kačić i njegovi sinovi Radoš,Nikola,Grgo,Ivan,po kojemu su se njegovi potomci prozvali Jurčevićima,nakon toga u njegovim djelim se spominje harambaša (vođa hajduka ili djela vojske )sinjski vitez Jure Jurčević heroj borbe protiv Turaka,u drugim povjesnim izvorima se spominje harambaša Grgo Jurčević,te da je kraj njihove kuće bila crkva Sv.Jure u Vojniću,nakon Vojnića veći dio Jurčevića se seli u Studence te nakon toga dva sina idu u Vinicu (Andrija i Toma),jedan ostaje u Sudencima,drugi odlaze u razne dijelove kraja.
Najviše Jurčevića ima u mjestu Vinica kraj Tomislavgrada, te u Studencima, Kovačima, Stipanjićima, Tomislavgradu, Makarskoj, Slunju,Vinkovcima Karlovcu također ih ima i u Srednjoj Bosni (Vitezu i Bugojnu).
Poznati Jurčevići:

• Josip Jurčević povjesničar
• Kristina Jurčević- njemačka glumica
• Lana Jurčević - pjevačica
• Mrinko Jurčević državni tužitelj BIH
• Marijan Jurčević- teolog
• Nikola Jurčevićnogometaš i trener

Grb Jurčevića:

Prag

Prag (češki: Praha) je glavni  i s 1,8 milijuna stanovnika najveći grad Čeěke te njeno kulturno i gospodarsko središte. Zemljopisno leži u sredini Češke kotline na rijeci Vltavi, desnom pritoku Labe. Uz stanovnike zabilježene u službenoj statistici, pretpostavlja se da u Pragu živi još oko 300.000 neprijavljenih osoba, tako da se ukupan broj stanovnika penje do 2.1 milijuna.
Prag ima dobro očuvanu srednjovjekovnu gradsku jezgru:Hradčani i Malá Strana na lijevoj obali te Staré Město i Nové Město (Stari i Novi grad) na desnoj obali Vltave. Od 1992 Stari dio Praga uvršten je u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao divan primjer razvoja europskog grada od 11. do 18. stoljeća. Prag je godine 2000 bio jedna od europskih prijestolnica kulture.

Na prostoru Praga postoje arheološki nalazi iz starijeg kamenog doba Oko 2000 g.p.K. su Kelti osnovali naselje Závist južno od grada. U doba seobe naroda su taj prostor naseliligermanski Mrkomanii kasnije Slaveni. Prema legendi je grad Prag osnovao Přemisl, osnivač prve češke dinastije Přemislovića zajedno sa svojom ženom Libušom. Jezgra starog Praga je tvrđava Vyšehrad na obali Vltave. U 9. st. je sagrađena tvrđava na mjestu današnjeg Praškog dvorca koja postaje jezgra grada. 973. godine je osnovana biskupija koja je bila dio nadbiskupije Minzado 1344. kad je postala samostalna nadbiskupija. Ubrzo nakon toga je Prag postao sjedište čeških kraljeva.
Od 10. st. Prag postaje značajan trgovački centar u kojeg se doseljavaju trgovci raznih naroda (posebno Nijemci i Židovi). Postojali su dijelovi grada gdje su živjeli pripadnici pojedinih naroda. Prvi most preko Vltave je sagradio kralj Vladislav II. 1170. godine.
Grad se jače razvio u 14. st. (zlatno doba Praga). Car Svetog Rimskog Carstva Karlo IV. iz dinastije Luxemburg je izabran za kralja Češke i 1355. je odlučio da Prag postane prijestolnica cijelog Carstva. U Prag dolaze mnogi naseljenici iz svih dijelova Carstva. Karlo IV. je poduzeo mnoge gradnje, od kojih su najpoznatiji Karlov most i katedrala sv. Vida. Osnovao je i Karlovo sveučilište (najstarije sveučilište u Srednjoj Europi). Tada je Prag bio treći grad po veličini u Europi. U Pragu je djelovao teolog Jan Huskoji je pokrenuo vjerski pokret Husiti  kojima su se priključili mnogi Česi (Husitski ratovi).
1618. su Česi kroz prozor Praškog dvorca izbacili izaslanike caraFerndinada II (praška defenstracija ). Taj događaj je bio povodTridesetgodišnjeg rata između katoličkih i protestantskih snaga u koji je bila uvučena većina europskih zemalja. Prag je bio žestoko pogođen ratom i stanovništvo mu se tokom rata smanjilo za dvije trećine. 1689. je grad koji se obnovio nakon rata pogodio katastrofalni požar.
U 18. st. ponovo raste gospodarska snaga grada. 1757. je tokom Sedmogodišnjeg rata pruska  vojska razorila grad. 1784. su pojedine gradske četvrti formalno ujedinjene u jedan grad. Grad je naglo narastao i dobio na gospodarskom značenju tokom industrijske revolucije u 19. st. Počeo se brže razvijati nakon izgradnježeljeznice 1845. kada je ugljen iz bazena Kladno omogućio razvoj metalurgije, što je dovelo do povećanja broja stanovnika. Godine 1830. u Pragu je živjelo 180.000 ljudi, a godine 1910. već 224.000. Grad je postao snažno industrijsko središte i postupno uključio u svoj sastav susjedna manja naselja kao industrijske gradske četvrti pa su tako nastali Libeń s pristanišnim bazenom Vysočany, Hloubětín, Karlín i Smíchovs tvornicama strojeva,vozila,vagona stakla,papira i prehrambenih  proizvoda. Prag je postao i trgovački centar te veliko željezničko čvorište, a tome su kasnije pridodane i cestovne veze te velika zračna luka Ruzyně udaljena samo 10 km od gradskog središta.
1848. je u gradu izbila revolucija koja je dio europskih revolucija iste godine. Tada jača češka nacionalna svijest i želja za nezavisnošću. Prag je bio centarČeěkog narodnog preporoda i ostalih čeških nacionalističkih pokreta. Prag je bio centar panslavističkog pokreta. U Pragu su se sastajali intelektualci iz ostalih slavenskih naroda koji su iznosili ideje o vlastitim nacionalnim pokretima.
1918. se raspalaAustrougarska monarhija, i Češka je zajedno sa Slovačkom stekla nezavisnost, ali se ujedinila u zajedničku državu Čehoslovačku. Prag je od 1918. do 1939., te od 1945. do 1993. bio glavni grad Čehoslovačke Jedna je od rijetkih prijestolnica Srednje Europekoja je u Drugom svjetskom ratum ostala gotovo potpuno pošteđena ratnih razaranja. Grad je ipak bombardiran na samom kraju rata. 1948. je u Čehoslovačkoj zavladao socijalizam. Prag je bio centar protukomunističkih pokreta ( 1968Praško proljeće. i Baršunasta revolucija 1989.). Od 1993. je glavni grad novonastale Češke Republike koja je nastala razdruživanjem Čehoslovačke. Zbog izvrsno očuvane srednjoeuropske arhitekture postao je, pogotovo nakon završetka hladnog rata, jedno od najpopularnijih srednjoeuropskih turističkih  odredišta i omiljena lokacija za snimanje mnogih filmova s povijesnom tematikom, čemu je pridonijela i gotovo stoljetna tradicija proizvodnje vlastitih filmova.
Što se tiče javnog prijevoza, on se sastoji od integrirane mreže praškog metroa, praškog tramvajskog sustava, gradskih autobusa te žičare. Praški tramvajski sustav jedan je od većih u svijetu, sa oko 900 kompozicija tramvajskih vozila, ukupne duljine tračnica od 140 km. Ima 33 linije, a godinšnje preveze 356 milijuna putnika. Sve vrste prijevoza imaju zajednički sustav naplate. Javni prijevoz dodatno nadopunjuju taksi prijevoznici te turistički brodovi koji voze Vltavom Osim toga, postoje i razne druge turističke vožnje, poput onih u automobilima oldtimerima.
Glavni automobilski pravci prolaze centrom grada. Tunel Blanka predstavlja rješenje gradskih gužvi u sjeverozapadnom dijelu grada i sa svojih 5.5 km najduži je gradski tunel u Europi Gradnja ovog objekta zaopčela je 2007a završetak se očekuje 2011. Tunel je dio gradskog prestena cesta, koji služi kao prometno rješenje zbog velikog intenziteta prometa. Južni dio prstena otvoren je 22. rujna 2010 godine, dužine više od 20 km.
Prag je glavni čvor željeznica u Češkoj. Sustav prigradske željeznice koji vozi praškom regijom zove se Esko Praha. Glavni željeznički kolodvor zove se Hlavní nádraží (Glavni kolodvor), te je povezan sa mnogim gradovima u Europi. Osim toga, međugradski vlakovi pristaju i na ove kolodvore: Praha-Smíchov, Praha-Holešovice, Praha-Libeň i Masarykovo nádraží. U gradu postoji još kolodvora, ali imaju manji prometni značaj.Glavna praška zračna luka nosi naziv Praha Ruzyně te je to jedna od najprometnijih zračnih luka u Srednjoj i Istočnoj Europi. Ostale zračne luke u gradu ili okolici su: Kbely (služi za domaće i međunarodne vojne snage, a ondje sa nalazi i Muzej češkog zrakoplovstva), zračna luka Letňany (služi za privatne zrakoplove) i zračna luka Aero Vodochody (koristi se kao pista za pokusne letove). Postoji i još nekoliko malih zračnih luka (pista) koje koriste aeroklubovi, kao npr. zračna luka Točná.
Prag ostvaruje 25% češkog BDP-a. U gradu su europska sjedišta mnogih poznatih međunarodnih kompanija.
Od 1990-ih pa do danas praško se gospodarstvo restrukturiralo od industrijski orijentiranog do onog čiji najveći dio čine usluge. Najzastupljenije graneindustrije su farmaceutska, tiskarska, prehrambena, proizvodnja transportne opreme, proizvodnja računalne tehnologije te elektrotehnički inžinjering. U sektoru usluga najznačajnije su financijske, komercijalne i usluge ugostiteljstva (restorani,hoteli,pansioni, hosteli). 80 % zaposlenih radi u sektoru usluga.Prag je omiljena destinacija mnogih tirista. Gotovo polovina novca koji Češka zaradi od turizma dolazi upravo iz Praga. Grad tako u svojoj ponudi nudi oko 73.000 kreveta, a većina tih smještajnih kapaciteta sagrađena je nakon 1990.Oko 20% svih investicija  u Češkoj odvija se u Pragu.Zanimljivo je dodati kako je Prag u razdoblju od 1990 do 2000.. bio vrlo popularno mjesto za snimanje filmova međunarodne produkcije te filmova iz Hollywooda. Kombinacija arhitekture, niskih troškova te dobrih lokacija pokazala se privlačnom za filmsku industriju.Također, sve važnije češke tvrtke i institucije imaju svoje sjedište u Pragu.
Nakon pada Željezne zavjese Prag je postao jedno od najposjećenijih turističkih destinacija u Europi, ali i u svijetu. Prag je šesti grad po posjećenosti u Europi, poslije Londona,Pariza,Rima Mdrida i Berlina Za razliku od drugih europskih metropola, Prag nije mnogo stradao u Drugom svjetskom ratu, te je njegova povijesna arhitektura (Stari grad, Donji grad i Novi grad) jedna od najsačuvanijih u Europi i predstavljena je svim povijesnim stilovima: srednjovjekovna romantika i gotika renesansa i barok, neoklasicizam, historicizam, secesija,funkcionalizam i postmoderna arhitektura. Najpoznatije znamenitosti Praga su:

• Praški dvorac (Pražský hrad) u četvrti Hradčani (Guinnessova knjiga rekordova ga navodi kao najveći dvorac na svijetu, površine preko 70000 m²)
• Katedrala sv. Vida nalazi se unutar kompleksa dvorca
• Stari grad (Staré Město) s poznatim Starim trgom (Staroměstské náměstí)
• Astronomski sat (Orloj) unutar Starog grada
• Novi grad (Nové město) s najpoznatijim trgom Václavské náměstí
• Karlov most (Karlův Most) preko Vltave
• Židovska četvrt Josefov s novom sinagogom (Staronová Synagoga) iz 1270. godine i židovskim grobljem
• Crkva Naše gospe pod Týnom (s poznatim crnim tornjevima)
• Dvorac Vyšehrad na čijem su groblju ukopani mnogi slavni Česi kao što su Antonín Dvořžák i Bedřich Smetana
• Kompleks Karlovog sveučilišta
• Petřínski opservatorijski  toranj (Petřínská rozhledna) je kopija Eiffelovog tornja)
• Televizijski toranj u četvrti Žižkov (Žižkovský vysílač)
• Grob Franza Kfke na židovskom groblju Olšany koje je poznato šetalište
• Plešuća kuća(moderna građevina, djelo hrvatskog arhitekta Vlade Mihunića)
• Zlatna ulica
• Lennonov zid s protukomunističkim grafitima inspiriranim pjesmama Beatlesa
• Praški metronom, moderna instalacija na mjestu srušenog Staljinovog spomenika
• Mala četvrt (Malá Strana) s Crkvom Malog Isusa
• Državni muzej (Národní muzeum)
• Muzej primijenjenih umjetnosti
• Barokna gradska vrata Pisek, jedina sačuvana gradska vrata
• PraškiZOO je jedan od 7 najboljih u svijetu (prema Forbes magazinu)
• Narodno kazalište (Národní Divadlo)
• Rudolfium, dom Češke filharmonije
• Kazalište Smetana, dom praške državne opere

Cvitović

Cvitović je naselje smješteno 5 km sjeverno od Slunja Kao administrativna jedinica Grada Slunja mjesnom odboru Cvitović pripadaju naselja Cvitović, Donja Glina,Glinsko Vrelo  i Marindolsko Brdo....
Ovaj kraj nekoć je bio sjedište snažnog i mnogobrojnog plemena Ladihovica (Ladyhovich, Vladyhovych) te je pretpostavka da se i naselje Cvitović nekada zvalo Ladihović. Istočno od Cvitovića, uz staru cestu prema Dalmaciji, na prijelazu preko rijeke Korane  nalazi se stari Kremen grad za koji se pretpostavlja da je imanje i grad za obranu plemena Ladihovića. Pleme Ladihovića držalo je zemlje uz obje strane rijeke Korane prema Lađevcu, Slunju, izvoru rijeke Gline i Klokoču te je graničilo sa plemenima klokočkim, smrčkovićkim i stojmerićkim. U plemenu je bilo vlastele  koja je držala kmetove,plemića jednoselaca i feudalaca doseljenih iz južnih krajeva Hrvatske. Poglavica plemena hrvatski se zvao "knežinjak", a latinski "sudac". Poglavita vlastela bili su: Fabianići, Nemanići, Herendići, Sankovići, Nikšići ili Mikšići i Cvetovići. Plemenska samostalnost postupno se gasi pod pritiskom moćnih feudalaca Krčkih-Frankopana koji 1442. otkupljuju Kremen grad od Ilke, udovice Domše od Ladihovića. Ovu dinamičnu župu naročito su ugrožavali Turci u 16. stoljeću. Mnogo je ljudi izginulo, umrlo od boleština i gladi, odvedeno u tursko ropstvo i raseljeno u razne krajeve da bi sačuvalo vlastiti život.
U razdoblju od preko 100 godina na ovom području gotovo da i nije bilo civilnog stanovništva. Nakon Bečkog rata(1683.-1699.) ovaj kraj oslobođen je od Turaka te mnogi Ogulinsko-modruški rodovi, kao i rodovi sa šireg područjaGeneralskog Stola i Bosiljeva u sklopu kolonizacije naseljavaju područje ladihovićkog plemena: Radočaj (92 osobe - 21 obitelj), Turkalj (126-19), Paulić (77-15), Stipetić (47-10), Kučinić (16-3), Mlinac (20-3), Poljak (19-2), Raužan (10-1), Bogović, Šlat.
U prvim desetljećima 18. stoljeća dio obitelji doseljava s područja Dalmacije i Bosne (starosjedioci Hrvati nemuslimani, kojih je bilo po sjevernijem dijelu oko Kozare, Kremengrada, Prijedora, Sanskog Mosta, oko Dubice, Ljubije i Majdana). Može se reći da je naseljavanje ovog područja završeno s krajem 18. stoljeća, a konačnim uređenjem Vojne krajine 1746 Cvitović se našao u sastavu Karlovačkog generalata, Slunjske pukovnije, Lađevačke kumpanije br. 1.
Pleme ladihovićko sakupljalo se u klupe kod župne crkve sv.Nikole u Cvitoviću (Ladihoviću), sagrađene na brdu Brkašica (n/m 361 m). Župna crkva spominje se u sastavu drežničke  županije 1344.. U kolovozu 1582. uz Kremen grad Turci razaraju i crkvu od koje ostaje samo zvonik koji je služio za stražarnicu. Posljednji župnik spominje se u Ladihovićima1574 te je i on valjda doživio propast župe i plemena.
Po oslobađanju od Turaka, Cvitović je od  1720uz Blagaj i Lađevac u sastavu slunjske župe, od koje se odvaja i postaje samostalna župa 1790... Prvi župnik nakon obnove župe bio je Joakim von Stauber (1792) koji je pripadao redu pavlina. Cvitovčani su dozidali k starom tornju crkvu koja je služila za župnu. Više je puta dograđivana i popravljana. Tek 1905. za župnika Fabeka izgrađena je današnja župna crkva. Tijekom Domovinskog rata, crkva je zbog lociranosti na vidnom mjestu, često bila meta velikosrpskih granata 1991
Nakon okupacije slunjskog područja u studenom 1991. i progona gotovo cjelokupnog katoličkog  življa, pobunjeni Srbisu ju zapalili 18. ožujka 1992.. Nakon vojno-redarstvene operacija Oluja i povratka stanovništva, obnavljana je od 1996. do 2001. .
Kapela sv.Valentina pokraj župnog stana spominje se 1842. Gradili su je seoski majstori u vremenima oskudice te su radovi izvedeni nekvalitetno. U derutnom je stanju i čeka temeljitu obnovu. Župni stan sagrađen je 1764.. Zub vremena ga je nagrizao i bio je u derutnom stanju sve do 1989. kad je temeljito obnovljen. Za vrijeme srpske agresije opustošen je te je opet obnovljen nakon povratka 1995. godine.
Župa je u sastavu slunjskog dekanata i Gospićko-senjske biskupije. Prema statističkim podacima župe za 2006. u istoj je 957 katolika (959 stanovnika) u 348 obitelji. Od 13. listopada 2009. župom upravlja vlč. Antonio Čutura.

 

Rastoke

Rastoke su gradsko naselje Slunja (nedaleko samog grada Slunja), slikovito mjestašce smješteno na oko 100 km od Zagreba uz magistralnu cestu D1 Karlovac - Plitvička jezera.
Samo ime nam govori da se tu nešto rastače, a to je rijeka Slunjčica koja se preko sedrenih stijena ulijeva u rijeku Koranu, a u svojem toku kroz Rastoke stvara mnoštvo malih jezera, brzaka i slapova od kojih su najpoznatiji Buk, Hrvoje i Vilina kosa, a u rupama rastočke sedre žive i vidre koje su se vratile nakon dužeg izbivanja u velikom broju.
Sedra ja inače šupljikavi kamen vapnenac koji se stvara na podnožju slapova rijeka a izvrstan je građevni materijal. Rastoke su predvorje Plitvičkih jezera pa ih zbog toga zovu još i male Plitvice. Od samih Plitvičkih jezera udaljene su oko 33 km ali su s njima nedovoljno funkcionalno povezane.
Slapovi Slunjčice, ujedno sa Plitvičkim jezerima, dugo su bili nepoznati zbog svoje prometne izoliranosti, a nisu zanimale niti turske osvajače za vrijeme Vojne krajine. Rastoke nam govore o simbiozi fantastičnih tvorevina prirode i ljudskih tehničkih dostignuća starih više stoljeća, a tu se radi o takozvanim mlinicama - žličarama. To je prvi puta da primitivne strojeve ne pokreće ljudska ili životinjska snaga, a građene su tako da se u njima koristi nekoliko mlinskih kamena za razne vrste meljave, a uz njih nalazimo i takozvane koševe koji su služili za ispiranje vunenih predmeta i pranje rublja tako da ih možemo nazvati i prvobitnim perilicama.
Prva mlinica datira još iz 17.stoljeca, a prepostavlja se i ranije dok je najveći broj nastambi sagrađen krajem 19.stoljeca i početkom 20. i to od drveta i sedre. Mnogi slapovi su dobili imena po vlasnicima mlinica. Još davne 1860. godine jezikoslovac i putopisac Adolf Weber Tkalčević Rastoke opisuje kao neopisivu milinu prizora i poziva putnike namjernike da dođu, vide i da se dive, a jedan od slapova opisuje kao ogroman crijep sa velikim cvjetnim uzorkom, dok drugi naziva ogromnom rimskom Fontanom di trevi po hrvatskom kroju.
Zbog ovakve skladnosti graditeljske, povijesne i etnografske baštine Rastoke su 1969  godine uvršetne u Registar nepokretnih spomenika kulture pri Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u ZgrebuDanas je turistička aktivnost Rastoka oživljena tako da nalazimo mogućnost smještaja, posjeta mlinicama, ugostiteljsku ponudu, likovnu koloniju u lipnju, auto-kamp, i drugo, a Slunjčica obiluje prvorazrednom autohtonom pastrvom pa će se u lokalnom restoranu poslužuje netom uhvaćena iz brzaka. Poznat je i rastočki domaći beskvasni kruh koji se radi od nekoliko vrsta žitarice i ima visoku prehrambenu vrijednost.