Ladihovći

Ladihovići (Vladihovići: Ladyhovich, Vladyhovych) su staro hrvatsko pleme, nekad naseljeno na Kordunu, s obje strane Korane prema Lđevcu,Slunju izvoru rijeke Gline i Kolkoču. Graničilo je sa staro hrvatskim plemenima Klokočama,Smrčkovića i Stojmerića.
Pretpostavka je da se naselje Cvitovic nekada zvalo Ladihović. Pleme Ladihovića sakupljalo se u klupe kod župne crkve sv.Nikola u Ladihoviću koja se spominje na popisu župa 1334.. Uz ovu župnu crkvu spominju se i crkve sv.Mrije  u Gnojnicama i sv.Bernardina kod Velike Glave. Istočno od Cvitovića, uz staru cestu prema Dalmaciji, na prijelazu preko rijeke Korane nalazi se stari Kremen grad za koji se pretpostavlja da je imanje i grad za obranu plemena Ladihovića.
Zajamčenu plemićku slobodu i posjed pleme je dobilo od kralja Karla Robrta i nasljednika mu Ludovika. Početkom 15. stoljeća uslijed turskih provala propale su njihove kraljevske darovnice, koje je na molbu Domše, sina Jurja Ladihovića 1425. ponovo potvrdio kralj Sigismund.
U plemenu je bilo vlastele koja je držala kmetove, plemića jednoselaca i feudalaca doseljenih iz južnih krajeva Hrvatske. Poglavica plemena hrvatski se zvao "knežinjak", a latinski "sudac".
Plemenska samostalnost postupno se gasi pod pritiskom moćnih feudalaca Krkih-Frankopana koji 1442. otkupljuju Kremen grad od Ilke, udovice Domše od Ladihovića. Pod stalnom ugrozom od strane Osmanlijatijekom 15. i 16. stoljeća mnogo je ljudi raseljeno u razne krajeve, izginulo, umrlo od boleština i gladi te odvedeno u tursko ropstvo, čime se tragovi plemena gase na ovom prostoru.
Po nekim izvorima, od Cvetovića je dobilo ime selo Cvitović, a od Mikšića ili Nikšića selo Nikšić. Selo Lađevac, prije nazivano Ladanjsko polje i Lade, vjerojatno svoje ime vuče prema ovom plemenu